Prigodom popisa, koji je obavljen 31. siječnja 1921. brojili su Stari Jankovci 1178 žitelja, od kojih je 907 bilo rimokatoličke, 227 evangeličke, 33 grkokatoličke, a 11 pravoslavne vjere. Mađarski je materinski jezik imalo 655 žitelja, hrvatski 253, njemački 231, rusinski 26, romski 8, a druge jezike 5 žitelja. Upravna općina, koju čini jedino selo Stari Jankovci zaprema površinu od 3435 jutara ili 1977 hektara. Na tom je području 31. ožujka 1931. u 319 kuća bilo 1269 žitelja, od kojih je 605 bilo muškoga, a 664 ženskoga spola. Od žitelja je 971 bilo rimokatoličke, 126 luteranske, 83 kalvinske, 47 grkokatoličke, 38 pravoslavne, 3 adventističke i jedan unitarske vjere. Po materinskom jeziku bijaše 753 Mađara, 219 Nijemaca, 212 Hrvata, 48 Ukrajinaca (Rusina), 4 Slovaka, jedan Čeh, jedan Rus, jedan Rumunj i 24 Roma. Čitati i pisati nije znalo 58 muškaraca i 93 žene.
Nakon Drugog svjetskog rata Stari Jankovci su imali stalni porast broja stanovnika prvenstveno zbog jakog doseljeničkog vala Hrvata najvećim dijelom iz srednje Bosne, žepački kraj. U narodnosnoj strukturi je došlo do značajnih promjena: broj Nijemaca se sveo na minimum zbog njihovog prisilnog odlaska iz sela 1944./45., s bosanskim imigracijama broj Hrvata se značajno povećao i oni postaju ponovno brojem dominantan narod, kod Mađara je prisutan polagani ali sigurni trend smanjenja broja, dok se kod Srba doseljenih kolonizacijom u kuće protjeranih Nijemaca broj utvrđen 1948. gotovo da nije mijenjao do 1991. godine.
Tako je u popisu 1991. bila sljedeća nacionalna struktura u Starim Jankovcima: ukupno je bilo 2063 stanovnika, a od toga 1261 Hrvat, 358 Mađara, 294 Srbina, 19 Rusina (Ukrajinaca), 59 Jugoslavena, 5 Muslimana , 4 Slovaka, 2 Nijemca i 61 ostali i nepoznato. Rezultati popisa 2001. prema nacionalnoj strukturi po naseljima nisu još objavljeni, dok se broj od 1769 stanovnika 2001. smanjio za 14,3%.
S početkom Domovinskog rata 1991. godine gotovo svo nesrpsko stanovništvo je protjerano iz sela te su postali prognanici i izbjeglice kroz 7 dugih godina. Početak povratka prognanika započeo je 1997. godine i skoro je završio u ljeto 2002. godine. Samo još mali broj prognanika se nije vratio.
Zadnjih godina život se donekle povratio u donekle normalne tijekove, kroz skoro završenu obnovu, kao i ponovno oživljeni rad različitih ustanova i udruga. Stari Jankovci su postali sjedište općine Stari jankovci. U selu je obnovljena crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, a vjerski život je ponovno profunkcionirao. Osnovnu školu Stari Jankovci pohađaju djeca iz Starih i Novih Jankovaca te Srijemskih Laza. Pošta je također u funkciji. U selu djeluju i sljedeća društva, klubovi i udruge: NK "HAŠK Jadran" Stari Jankovci, KUD "Jankovci" Stari Jankovci, DVD Stari Jankovci, Lovačko društvo "Jastreb" Stari Jankovci, Udruga "Hrvatska žena" Stari Jankovci, UHDDR "Jankovci" Stari Jankovci, Klub mladih "Feniks", Judo klub "Jankovci" Stari Jankovci, Stolnoteniski klub "Jankovci" Stari Jankovci te ogranci različitih političkih stranaka – HSS, HDZ, HSLS i SDP.
Naselje Stari Jankovci 2010. godine proslavlja 750 godina prvog povijesnog spomena.
O kontinuitetu življenja u najranijim razdobljima na prostoru katastarske općine Stari Jankovci svjedoče nalazišta dva prapovijesna naselja i nekropola, jedno antičko nalazište i srednjovjekovna nekropola "Balkan". Papin legat, koji je godine 1333. – 1335. sabirao crkveni porez u vukovarskom arhiđakonatu, došao je 6 puta u Jankovce, gdje je župnikom bio Benedikt. Kako je ovdje sabrao razmjerno mnogo novca vidi se da je ta župa bila dosta velika, a njezini župljani imućni. Legat u svojim računima naziva Jankovce imenom "Jenke", kako je to činila i mađarska dvorska kancelarija, od vjerojatnog izvora osobnog imena Janko.
Jankovci su bili sjedište ovećeg imanja, kojemu je oko godine 1260. bio vlasnikom plemić Herke. Kako je Herkeov sin Henrik umro bez potomaka, pripalo je to imanje kralju Karlu Robertu, koji ga je darovao knezu Pavlu Gorjanskomu. Od tada su Jankovci u posjedu knezova Gorjanskih do njihova izumrća 1492. godine. Žitelji su imali oko 2000 jutara dobre zemlje uslijed čega se kod njih razvilo blagostanje. U Jankovcima su držani i sajmovi, a župna se crkva Blažene Djevice Marije nalazila tamo gdje je sada groblje. Vjerojatno je ondje bilo središte sela.
Turci su godine 1526. zaposjeli Jankovce, gdje su neprekidno ostali do 1688. godine. Predaja kaže da je tada u Jankovcima bilo i muslimana, vjerojatno trgovaca i obrtnika, koji su imali i svoju džamiju. Možda je u džamiju pretvorena prijašnja župna crkva kako su Turci običavali činiti i u drugim mjestima. Na tu nas misao dovodi činjenica da je u Jankovcima za turskog vladanja postojala župna crkva Sv. Jurja (Sv. Đure ili Sv. Đurđa), a ne Blažene Djevice Marije. Pod jankovačku je župu pripadalo 9 susjednih sela: Bogdanovci, Cerić, Marinci, Markovci, Milaševci, Nuštar, Popovci, Trbušanci i Vrapčana, od kojih četiri postoje još i danas.
Drži se da je u Jankovcima u tursko doba moglo biti 500 do 600 žitelja. Petar Masarechi, koji je godine 1623. bio papin vizitator u Srijemu i Slavoniji, izvješćuje da jankovačka župa broji oko 3000 župljana. Tada je župom upravljao svjetovni svećenik, koga je već na proljeće godine 1625. naslijedio franjevac iz samostana u Olovu.
U Jankovcima je oko godine 1680. bilo otprilike 60 katoličkih kuća u kojima su stanovali hrvatski starosjedioci. Oni nisu propali niti prigodom straših borba s Turcima 1687.-1691. godine, jer su se spasili u okolnim šumama. Njihovo je selo dapače poslije izgona Turaka još i poraslo, jer se u Jankovce doselilo mnogo žitelja iz Laza, Orolika, Opatovca, Ivankova, Petrovaca, Nijemaca, Vrapčane i drugih mjesta. Tako su Jankovci početkom 18. stoljeća imali oko 110 obitelji. Iz tadašnjih crkvenih matica razabiremo da se u Jankovce doselilo 16 obitelji iz Bačke, 6 iz Bosne, a dvije iz Hrvatske.
Franjevci su u Jankovcima obnovili katoličku župu pod koju su došla susjedna sela Slakovci i Laze. Župnikom je godine 1708. bio fra Matej Temišvarac. Iza toga su Jankovci neko vrijeme pripadali pod vukovarsku župu, kojom su također upravljali franjevci. Uskoro je u Jankovcima 1750. godine uređena opet župa kojoj su pripadala četiri sela: Laze, Petrovci, Slakovci i Svinjarevci.
Prepošt Gabrijel Bačić, koji je 1729. godine došao iz Pečuha u Jankovce, izvješćuje da se u selu nalazi crkva posvećena Sv. Đuri, podignuta od katolika još za vrijeme Turaka, a sada se vidi da je ruševna. Nekoć bijahu 3 oltara, a sada ni jedan, niti se služi bogoslužje, već vjernici nedjeljom idu na misu u Vukovar ili u filijalu Slakovce. Na blagdan Blažene Djevice Marije odnosno Velike Gospe (15. kolovoza), kada u Jankovce dolazi mnogo naroda iz okolice, slavi se crkveni god. Prepošt je godine 1729. u Jankovcima našao 464 rimokatoličkih žitelja. Već u vizitaciji iz 1754. godine spominje se drvena crkva smještena na kraju sela na groblju, posvećena Uznesenoj Gospi. Jankovci su svo vrijeme iza Turaka do 1945. godine bili u okviru Vukovarskog vlastelinstva u tzv. civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji, Paoriji ili Provincijalu. Dakle, nikad njihovi stanovnici nisu bili graničari.
Jankovačka je župa pripadala Pečujskoj biskupiji do 30. srpnja 1781. kad je pripojena Đakovačkoj ili bosansko i srijemskoj biskupiji sa sjedištem u Đakovu. Stari su Jankovci godine 1827. brojili 623 žitelja, od kojih je 596 bilo rimokatoličke, a 27 pravoslavne vjere. U selu je godine 1843. otvorena pučka škola. U Starim Jankovcima je godine 1857. stanovalo 760 žitelja, od kojih je 719 bilo rimokatoličke, 32 grkokatoličke, 6 židovske i 3 pravoslavne vjere. Po narodnosti bijaše 356 Mađara, 235 Hrvata i 3 žitelja drugih narodnosti. Župna je crkva Uzeće Blažene Djevice Marije u nebo. Na pučkoj školi jedan učitelj je podučavao 28 dječaka i 20 djevojčica. Stari su Jankovci 31. prosinca 1880. imali 178 kuća u kojima je stanovalo 1008 žitelja. Rimokatolika bijaše 853, luterana 74, grkokatolika 31, pravoslavna 22, kalvina 15, a Židova 13. Mađarski su materinski jezik imala 554 žitelja, hrvatski 292, njemački 121, slovački 28, češki jedan, poljski jedan, a romski 11 žitelja.
