U srednjem vijeku stanovali su u Lazu sami hrvatski starosjedioci katolici, koji su se održali i za cijelo vrijeme Turaka (1526.-1691.), kada je u tom selu egzistirala i rimokatolička župa Laz. Kad je u Sotinu, uslijed pritiska Turaka, prestala postojati rimokatolička župa, pripao je i Sotin lazanskoj župi. O tome se predaja sačuvala sve do godine 1729., kad je u Srijemu obavljao kanonsku vizitaciju Gabrijel Bačić, prepošt kaptola u Pečuhu. Starosjedioci Hrvati i katolici su u Lazama propali tek pod konac 17. stoljeća, kada se u Srijemu vodila teška borba s Turcima prije njihova izgona iz toga kraja. Nakon oslobađanja Vukovara od Turaka, lazački franjevci odvode veći dio stanovništva u Vukovar, a ostatak Hrvata se seli u susjedna sela Jankovce i Slakovce u kojima i danas žive potomci lazačkih starosjedilaca s prezimenom Lazanin.
Porijeklo naziva sela je od starohrvatske riječi laz, koja označava dio brdske kosine podesan za savlađivanje hodom (oplaz, lazina), odnosno prijelaz iz nešto višeg u niži teren. Staro selo Laz se upravo i nalazilo na takvom mjestu malo južnije od današnjih Srijemskih Laza. Budući je nakon Turaka selo ostalo pusto i prazno, Austrija početkom 18. stoljeća u selo naseljava srpsko stanovništvo najviše iz istočne Bosne od Bijeljine i Zvornika i jugozapadne Mađarske. Po dolasku novi doseljenici mijenjaju naziv sela iz Laz u Laze. Oni su godine 1719. podigli drvenu crkvu svetih Arhistratiza, koju je 18. lipnja 1752. posvetio episkop Partenije. Laze su 1756 godine imale 20 pravoslavnih kuća. Parohijom je 1755. godine upravljao Jovan Popović, epitrop je bio Gavrilo Tomić, a crkveni sin Stevan Vezirović, dok je selom vladao Stevan Manojlović, narednik devete satnije Brodske krajiške pukovnije sa sjedištem u Vinkovcima. Pod lazansku je parohiju pripadalo i selo Jankovci, gdje je bilo 8 pravoslavnih kuća, ali bez crkve.
Laze su 1701. pripali Vojnoj granici (Krajini) i bili su graničari. Godine 1716. nakon prvog razgraničenja između Granice i Provincijala ušli su u sastav Vukovarskog vlastelinstva sve do godine 1745. i konačnog razgraničenja, kada su ponovno postali graničari sve do ukidanja Vojne granice 1881. godine. Godine 1766. imale su Laze 31, a Jankovci 10 pravoslavnih kuća. Pučka je škola otvorena 1777. godine. U Lazama se godine 1791. nalazila 51 pravoslavna kuća s 465 žitelja. Tada su lazanskoj parohiji kao filijale pripadala tri sela, Novi Jankovci s 8 kuća i 97 žitelja, Stari Jankovci s 9 kuća i 46 žitelja te Otok s 5 kuća i 27 žitelja.
Lazanski su žitelji kao graničari sudjelovali godine 1756.-1763. u sedmogodišnjem ratu protiv Pruske, zatim 1788.-1791. u ratu protiv Turske, 1792.-1815. u šest ratova protiv Francuske, a godine 1848. i 1849. u ratovima protiv Mađara i Talijana. Lazanci su uz druge graničare godine 1859. sudjelovali u teškim bitkama kod Magente i Solferina, gdje su udruženi Francuzi i "Pijamontezi" pobijedili austrijsku vojsku. Oni su se borili i 24. lipnja 1866. kod Kustoce, gdje su upravo graničari hametom potukli Talijane. Selo je godine 1857. brojilo 99 kuća u kojima je stanovalo ravno 700 žitelja, od toga 690 pravoslavne, a 10 rimokatoličke vjere. Granica je razvojačena 1. listopada 1873., a njezino je područje 1. kolovoza 1881. pripojeno građanskom dijelu Hrvatske i Slavonije odnosno tzv. Provincijalu.
Prigodom popisa, koji je objavljen 31. prosinca 1880. bila su u Lazama 692 žitelja, od toga 353 muškoga, a 339 ženskoga spola. Pravoslavne su vjere bila 654 žitelja, rimokatoličke 26, a luteranske 12. Hrvatski materinski jezik imala su 664, njemački 23, a mađarski 5 žitelja. Budući je to bila Austro-Ugarska država prilikom nekih popisa se jezična pripadnost uglavnom gledala prema teritorijalnoj pripadnosti odnosno Hrvatskoj, pa ne treba čuditi zašto je većina pravoslavnih žitelja svrstana pod hrvatski materinski jezik, iako se prema vjerskoj pripadnosti vidi da je to zapravo srpski jezik. S obzirom na državu njemački i mađarski jezici kao favorizirani su bili prisutni u popisima kao zasebna jezička kategorija.
Deset godina kasnije 1890. broje Laze 831 žitelja, od kojih je 760 bilo pravoslavne, 49 rimokatoličke, 15 grkokatoličke, 4 židovske, a 3 luteranske vjere. Hrvatski kao materinski jezik navela su 823 žitelja, slovenski 3, njemački 3, a mađarski dva žitelja. Selo je dobilo željezničku vezu 7. studenoga 1891. godine, kada je prometu predana pruga Vinkovci – Mitrovica. U Lazama je 31. prosinca 1900. bilo 185 kuća, u kojima su stanovala 883 žitelja od toga 424 muškoga, a 459 ženskoga spola. Pravoslavne je vjere bio 861 žitelj, rimokatoličke 16, židovske 4, grkokatoličke jedan i kalvinske jedan žitelj. Iz Ugarske se u Laze doselilo 58, a iz Austrije dva žitelja. Čitati i pisati nisu znala 152 muškarca i 227 žena, koji su navršili 6 godina života. U Lazama je 1906. godine građena nova škola troškom od 5797 kruna.
Prigodom popisa od 31. prosinca 1910. godine selo je brojilo 867 žitelja, dakle za 16 manje nego li je imalo prije 10 godina. Pravoslavnoj je vjeri pripadalo 819, rimokatoličkoj 45, a židovskoj 3 žitelja. Osim Srba od drugih naroda je u Lazama bilo 32 Hrvata, 11 Mađara, 6 Slovenaca i 6 Nijemaca. Selo je imalo 52 dječaka i 57 djevojčica ispod 6 godina, a 49 staraca i 39 starica iznad 60 godina. Čitati i pisati nije znalo 114 muških i 149 ženskih žitelja, koji su navršili 6 godina života. Laze su 31. siječnja 1921. brojile 866 žitelja, od kojih je 846 bilo pravoslavne, 18 rimokatoličke i dva grkokatoličke vjere. Pored Srba od ostalih naroda je bilo 12 Hrvata, 6 Mađara, jedan Slovenac, jedan Rusin i jedan Rus.
Otkako je 1873. godine Granica razvojačena, spadale su Laze pod upravnu općinu u Mirkovcima. Kada se pak odijeliše 1911. godine od Mirkovaca (kada i Novi Jankovci) uredile su Laze posebnu svoju upravnu općinju koja je uzela ime "Srijemske Laze" da se mogu razlikovati od ostalih četiri sela u Hrvatskoj i Slavoniji, koja se zovu "Laze". Nova upravna općina zaprema površinu od 1860 hektara ili 3232 jutara zemlje.
U Lazama je 31. ožujka 1931. godine bilo 209 kuća i 874 žitelja, od toga 439 muškoga, a 435 ženskoga spola. Pravoslavnoj vjeri pripadahu 822 žitelja, rimokatoličkoj 35, luteranskoj 6, a ostalim vjerama 6 žitelja. Osim Srba bilo je 25 Hrvata, 7 Nijemaca, dva Mađara, jednoga Slovaka i jednog Roma. Čitati i pisati nije znalo 20% žitelja iznad 7 godina. Broj stanovnika u Srijemskim Lazama je od 18. stoljeća polako, ali stalno rastao sve do 1971. godine kada je bilo 1073 žitelja. Nakon toga počinje pad broja stanovnika da bi 1991. godine bilo 924 žitelja sa sljedećom nacionalnom strukturom: 871 žitelj Srba, 23 Hrvata, 9 Jugoslavena, 4 Mađara, 3 Slovaka, 2 Muslimana, 1 Rusin i 11 ostali i nepoznato. Nakon popisa 2001. možemo konstatirati pad broja stanovnika na 652 odnosno za 29,4%. Godine 1991. se nažalost većina lazačkih Srba priključila pobuni i ratu protiv Republike Hrvatske. Nakon privremene okupacije ovog dijela Slavonije oni su ostali živjeti sedam godina u tzv. SAO Krajini. Nakon mirne reintegracije 1997. i Srijemske Laze ulaze u sastav teritorija Republike Hrvatske odnosno općine Stari Jankovci.
Srijemske Laze nisu doživjele gotovo nikakvu materijalnu štetu u ratu. Broj stanovnika u Srijemskim Lazama se smanjio 2001. godine na 652 ili za 29,4%, što je i rezultat odlaska onog dijela pobunjenih Srba koji su počinili ratne zločine i velike kriminalne radnje krađe tuđe imovine svojih susjeda iz Slakovaca i Starih te Novih Jankovaca. Zahvaljujući otvorenosti općinskih vlasti za suživot različitih naroda i multikulturalnost, srpsko stanovništvo u Srijemskim Lazama potpuno ravnopravno sudjeluje u vlasti i upravljanju svim dobrima općine Stari Jankovci.
Nakon mirne reintegracije 1997. godine i u Srijemskim Lazama je učinjeno dosta dobih stvari: potpuno je riješena seoska rasvjeta, izvršena plinifikacija i polaganje podzemnih telefonskih kabala, obnovljeno seosko groblje, izgrađena autobusna stajališta, popravljane seoske staze te potpuno izvana obnovljena parohijska crkva u središtu sela. U selu djeluju Lovačko društvo "Sokol", Udruga žena,NK Vidor-Matijević i sljedeće političke stranke: SDSS i SNS.
